MOJE DIREKTNO ISKUSTVO ISTINE

PROSVJETLJENJE-direktno iskustvo istine o Sebi

O prosvjetljenju se mnogo govori, ali iz iskustva znam da svatko pod tim pojmom podrazumijeva nešto drugo. Pod prosvjetljenjem podrazumjevamo probuđenje iz privida relativnog postojanja.
Iako sve što vidimo, čujemo, pipamo, mirišemo i kušamo ima relativnu (prividnu) stvarnost, ipak svaka forma i oblik kako nastane tako isto nakon nekog vremena postojanja nestaje odnosno transformira se u neki drugi oblik energije, vidljiv ili nevidljiv.
Ipak ima nešto što ne podliježe nastajanju, promjenama i nestajanju, a to je Svijest, a ta svijest smo mi sami. Postoji samo jedna svijest "Ja Jesam" koja prožima sve što postoji. Realizacija ili direktno iskustvo te Ja Jesam svijesti se zove prosvjetljenje.

Moje direktno iskustvo "JA JESAM SVJESNOSTI" ide ovako: Prilikom jednog sjedenja u sali za meditaciju, (to je bilo prije nego sam se fizički susreo sa Swamijem), u jednom trenutku osjetio sam da gubim normalnu budnu svijest, i odmah potom počela mi je istjecati Životna struja iz solarnog pleksusa. Taj osjećaj umiranja toliko me prepao, da sam osjetio smrtni strah. Zaista je pomalo jezovit osjećaj kada svjesno znaš da umireš, a još uvijek si vezan za svoje fizičko tijelo. Kako sam osjetio taj jezoviti strah, kao da se neki "eterički" mišić stegao na mjestu solarnog pleksusa, i u tom trenu proces umiranja odnosno istjecanja života naglo je stao. Tada su mi se munjevitom brzinom na ekranu svijesti pojavile Swamijeve riječi upozorenja:

"Kada se to desi ne boj se, pa čak i ako "umreš", imat ćeš oslobođenje (mukti, mokšu,uskrsnuće) !" Sada bih zaplakao od ganuća kad se sjetim tog događaja. Svega se vrlo živo sjećam, premda se to događalo u ljeto davne 1982.g.

Nastavit ću sa svojim opisom nakon opisa Ramanine "smrti i uskrsnuća".*

Upravo o tom strahu govori Ramana Maharši u slijedećem citatu:
"Ne dopusti da se u tebe uvuče sumnja i Najvišoj Stvarnosti. Traži onoga tko sumnja i sigurno ćeš se stopiti sa Vrhovnim. Ako se plašiš da ćeš se izgubiti i nestati u takovom sjedinjavanju sa Vrhovnim Jastvom, znaj da je avet "ja" - misli, majka tog straha. Potraži taj "ja", i obmana će dati petama vjetra. Tada čvrsto utemeljen u svom Jastvu, slobodan od ograničenja, suvereno ćeš duhovno vladati. Ako nisi sposoban tražiti svoje Jastvo, predaj se nekome superiornijem, tko je spoznao svoje Jastvo. Njegov sveprostirući sjaj, prosvjetlit će one koji Mu pristupaju."

I samog Ramanu je još u mladenačkom dijelu života često uznemiravao strah od smrti. Kako to jednostavno više nije htio trpjeti, odlučio je odsimulirati stanje smrti, te vidjeti što će se desiti. Legao je na pod i počeo dobivati sve simptome smrti. Evo što je On sam poslije rekao o tom svom iskustvu:

"Sada je smrt došla, što to znači? Što je to što je umrlo? Materijalno tijelo umire. U trnu sam oddramatizirao prizor smrti. Opružio sam svoje udove i ukrutio ih. Zadržao sam dah. "Vrlo dobro" - rekao sam sebi" - "ovo tijelo je mrtvo, doći će ljudi, odnijeti ga u krematorij i pretvoriti u prah. Ali kad je tijelo mrtvo, jesam li i Ja mrtav? To tijelo, da li je to Ja? Ono je nepokretno i što više, osjećam svoju osobnost odvojeno od njega. Ja sam dakle besmrtni duh transcendirajući tijelo koje je jedino podložno smrti". Sve mi se događalo vrlo intenzivno, bez potrebe da se izrazi, već kao živa istina percipirana direktno i bez dodatka. Strah od smrti je iščeznuo potpuno i konačno. Ta svjesna i direktna prisutnost "Ja" - Jastva, potpuno neovisna od fizičkog tijela, nastavila se bez prekida."

(Samo radi pojašnjenja, kada Ramana ovdje govori o osobnosti on pod tim pojmom podrazumijeva Jastvo ili individualnu čistu Svijest).

Nastavak prekinutog opisa...
*.......Nakon što sam postao svjestan Swamijevog upozorenja i Njegove žive prisutnosti, strah je isti tren nestao, i osjetio sam veliku ljubav prema Učitelju, i kao da me više nije bilo briga za vlastiti život. Nisam se više ljubomorno držao života, nisam ga više pod svaku cijenu želio sačuvati, i tako je životna struja istekla do kraja, i tada u trenuću oka našao sam se življi nego ikad. Umjesto smrti kao da sam oživio i bio sam svjestan samo Sebe. Samo "Ja Jesam" svjesnost je bila prisutna, Svijest Jednote bez bilo kakve ideje i bez svjesnosti tijela. Postojao sam samo JA, Čista Svijest svjesna same sebe, beskrajni Ocean Svjesnosti sam po sebi ili sam u sebi.
Milošću svog voljenog Učitelja doživio sam svoje istinsko Biće - Kevala Nirvikalpa Samadhi, i ponovo se, nakon nekog vremena, vratio na relativni nivo svijesti. Poslije, čitajući knjigu "Razgovori sa Ramanom Maharšijem", (str.142) pročitao sam da je i Swami Vivekananda imao isti doživljaj sa svojim Učiteljem Sri Ramakrišnom. Ramana Maharši kaže: "Vivekananda ne bi mogao otići u Samadhi da Ramakrišna nije bio u njemu." ** Vivekananda se proslavio popularizacijom Vedante (Univerzalne Religije) u čitavom svijetu. On je pored Narayananandinog Učitelja Šivanande Mahapuruše, bio jedan od dvanaestorice odabranih učenika velikog indijskog sveca i mistika Sri Ramakrišne.
Nakon što sam se ponovo vratio na relativni nivo budne svijesti, osjetio sam snažno orgazmičko blaženstvo u grlenoj čakri. Kao da mi je neka bujica orgazmičkog blaženstva tekla van iz grla. Poslije je čitavo tijelo oblio osjećaj blaženstva. Još oko sedmicu dana bio sa kao uznesen na nebo, pratio me neopisivo blaženi osjećaj slobode i radosti. Samo sam se smijao, sve mi je bilo smiješno.
Nakon oko sedmicu dana osjećaj je polako počeo bljediti, ali od tada sam počeo vježbati svjesnost u svakom trenutku:"Tko sam u stvari ja?". To iskustvo kao da već ovdje na zemlji doživljavam Božje kraljevstvo više se nije ponovilo u tom intenzitetu. Nakon toga, mnogi dijelovi Novog Zavjeta koje baš i nisam najbolje razumio, sada su mi otvorili svoje značenje i smisao. Shvatio sam da je to iskustvo, ono na što je Isus mislio pozivajući ljude da se obrate i osvoje Božje kraljevstvo.

**Moje iskustvo primanja Duhovnog tijela (Dharma Kaye) :

Nakon inicijacije (Mantra-Dikše), kada sam bio u vrlo opuštenom stanju duha, Swami je ušao u mene svojim Duhovnim tijelom. Vidio sam ga u viziji tako jasno kao u normalnom budnom stanju. Stao je ispred mene na oko pet metara u svojoj svjetlo-narančastoj haljini, sav obasjan božanskom Svjetlošću i netremice me gledao u oči. Bio sam kao ukopan, ali osjećaj pozitivnog uzbuđenja je sve više i više rastao.
Počeo mi je prilaziti, i dalje me netremice gledajući ravno u oči. Uzbuđenje je bivalo sve veće. Kada mi je prišao sasvim blizu, da smo se skoro mogli dotaći, gledajući me dubokim, toplim pogledom, samo je ušao u mene i stopio se sa mnom u Srcu. U području Srca sam osjetio snažno orgazmičko blaženstvo koje se potom proširilo po čitavom tijelu, tako da sam se osjećao potpuno blaženo. To se dogodilo u Gyllingu u Danskoj u N.U.Yoga Ashramu 1982.g. za vrijeme mog prvog susreta sa voljenim Učiteljem.
Otvorenost i ljubav koju sam gajio prema Swamiju bila je tako snažna da sam se doslovno tresao od uzbuđenja u njegovoj blizini u tim prvim danima mog boravka u Ašramu. Njegova Milost nema granica ako joj se samo otvorimo.

LJEKOVITI SMIJEH

Takovih je kraljevstvo nebesko !

MOLITVA

(Sa ljubavlju u Srcu i sjećanjem na svog voljenog Učitelja - Swamija Narayananandu (12.04.1902.-26.02.1988.) u povodu 20. godišnjice Njegovog Maha Samadhia)
- Vijnana -

Molitva mog voljenog duhovnog Učitelja

(Swamiji u 50-oj godini života)

*

O, Gospode Bože cijelog univerzuma
koji si dostojan sveg divljenja!
Mogu li moje umne sposobnosti u svim formama
i stanjima (grubom,suptilnom i uzročnom), biti kao Tvoje.
Mogu li sve moje riječi u svim formama i stanjima
biti Tvoja slava, i mogu li sva moja djela
u svim formama i stanjima biti Tebi u čast.
O, Gospode bezgranične ljubavi i milosti,
Vodi me Tvojim pravednim putem.
Prosvijetli moj um i učini moj put, Tvojim pravednim,
svetim i svijetlim putem.
Očisti me od tajnih i skrivenih grijeha.
Izbavi me iz svakog mogućeg grijeha.
Oslobodi moj um od napasti, obmana, varki i sumnji,
i nedaj neznanju da više vlada u meni.
O, Gospode operi me, očisti me od sve moje nečistoće.
O, Gospode Ti si Otac, Majka i najveći Učitelj Univerzuma.
Ti si Apsolutno Postojanje, Apsolutna Mudrost i
Apsolutno Blaženstvo.
Ti si Svemoguć, Sveprisutan i Sveznajuć.
Ti si Svemilostiv i Neograničen.
Tebi ne predstavljaju prepreku niti vojske anđela niti demona.
To je samo Tvoje dobročinstvo i milost
Da ozdravljaš gluhonijeme i iscjeljuješ bogalje.
O, Gospode jaTe štujem.
Mogu li uvijek imati utočište kod Tvojih svetih nogu.
O, Gospode podari mi Tvoju čistoću, svetost, čestitost,
zadovoljstvo, samoobuzdavanje, razlikovanje dobra i zla,
neprivlačnost vanjskog svijeta, istinu, snagu,
nesebičnost, ljubav i mudrost.
Daj da se mogu kretati i živjeti u tim dobrima i kvalitetama.
Uništi i razori do korijena, i to sada i zauvijek, o Gospode
svu nečistoću moga tijela i uma.
Vodi me i izbavi me od svih padova i opasnosti,
iz svih problema, želja i vezanosti,
iz sveg nerazumijevanja, nemilosti i egoizma.
Ljubljeni jedini Oče, otkri mi se i to ovdje i sada, kako bih
Te mogao imati svugdje i u svemu.
O, Gospode daj da mogu misliti o Tebi i sjećati Te se uvijek
i za svagda, i daj da stalno bez prestanka veličam pjesmom
Tvoju Slavu i Milost.
Daj da Tvoje sveto Ime bude uvijek na mojim usnama,
i da se uselim u Tebe zauvijek.

Sri Swami Narayanananda, bio je jedan od najeminentnijih duhovnih autoriteta prošlog stoljeća. Nirvikalpa Samadhi postigao je u svojoj 31. godini nakon intenzivnih meditacija i tapasa, u Rišikešu na obali Gange. Tijekom svog asketskog i svetog života pomogao je stotinama narkomana, iskrenih duhovnih aspiranata iz cijelog svijeta, upučujući ih u čist, svet i jednostavan način života.

VJEČNA DIHOTOMIJA (Svijest-energija)

LICE I NALIČJE APSOLUTNE STVARNOSTI

Vječni kozmički ljubavnici – Šiva (Svjesnost) i Šakti (Kreativna Energija), u vječnoj su lili (igri) i kada su prividno odvojeni.Tada neumorno tragaju jedno za drugim da se ponovno sjedine i budu Jedno u ljubavnoj ekstazi i kozmičkom orgazmu.
Bog kao Čista Svjesnost prividno se odvaja od svoje nemanifestirane biti i kao Kreativna Energija prelazi u manifestiranu formu kreirajući vidljive i nevidljive svjetove.
Šiva i Šakti su sada utjelovljeni u muškom i ženskom tijelu.

U ženskom tijelu skriva se i muški aspekt (animus), kao i u muškom tijelu ženski aspekt (anima), odnosno njihov svjesni i energetski aspekt. Kada kažem da sam svjestan svoje seksualnosti to je dualnost ili dvaita, dakle postoji dvoje nečega, svijest i seksualna energija. I muškarac i žena mogu izjaviti da su svjesni svoje seksualnosti što znači da bi se svaki ponaosob mogao u sebi samom (svom vlastitom tijelu) sjediniti sa sobom. Sjediniti se sam sa Sobom znači sjediniti se sa svojim Istinskim Bićem i biti u svjesti Jednote.
Ipak muškarac traži ženu, a žena muškarca da tu alkemijsku čaroliju sjedinjavanja svjesti i energije izvedu zajedno.

Kreativnu ili životnu energiju (Kundaluini Šakti) kada djeluje iz prve čakre zovemo nagonom za preživljavanjem ili opstankom, kad djeluje iz druge čakre zovemo je seksualnom (prokreativnom) energijom, kada djeluje iz treće čakre zovemo je sebičnim emocijama, iz četvrte čakre nesebičnim emocijama i ljubavlju, a sve iznad toga spada već na božansku razinu intuicije i mudrosti.
U Edenskom vrtu (Eden = Jedan = Jednota), Adam i Eva bili su Jedno, dok ih Intelekt (Lucifer = Svjetlonoša) nije spustio na razinu dvojstva (dualnosti) iz razine svjesti Jednote.
Sada se mi ponovo želimo vratiti iz te dualne svijesti u svijest Jednote, i u tom cilju imamo na raspolaganju mnogo načina i puteva, već prema afinitetima i stupnju duhovne zrelosti.

Dinamičko sjedište Kundalini Šakti (kreativne životne energije) je u bazi kičme, u prvoj čakri (Muladhara), a Njeno statičko sjedište je tzv. Lotos sa tisuću latica na vrhu glave (Sahasrara) gdje su Šiva i Šakti Jedno u kozmičkom orgazmu.

Transcendiranjem svog lažnog, izgrađenog identiteta (imidž, personalna osobnost, ličnost), te stvorenih maski i uloga, počinjemo prepoznavati svoj istinski identitet koji je naša čista Svjesnost, blažena Sama u Sebi i potpuno slobodna.

Počinjemo shvaćati kako su sva ograničenja naše personalne osobnosti ustvari nastala kao posljedica bezpočetne božanske iluzije, kreativne energije – Maye (kozmički Um), kojom Bog (kozmička Svijest) stvara privid odvojenosti Sebe kao Svijesti (nemanifestiranog Bića - Noumen), od Sebe kao Energije (manifestirano Biće – fenomenalna, pojavna stvarnost).
Širenjem granica uma i oslobađanjem vlastite istinske prirode, ostvarujemo transpersonalno iskustvo Jednote na duhovnoj razini Bića.

MEDITACIJA - Atma-Vichara

MEDITATIVNA PRAKSA DIREKTNOG PUTA- AtmaVichara

(Samopromatranjem do prepoznavanja svog Istinskog Identiteta-čiste Svijesti)

U prethodnim tekstovima govorili smo o tome koja je razlika između relativne sreće koja proizlazi kao posljedeica relativnog mira, „mira na staklenim nogama“, i apsolutne sreće koja je posljedica trajnog duševnog mira. U ovom tekstu ćemo dakle odmah preći na praktičan postupak koji nezaobilazno, odnosno direktno vodi do našeg konačnog cilja, a usudio bih se reći i do konačne, krajnje svrhe života, a to je ostvarenje apsolutne sreće, kada više nema želja koje bi se javljale kao posljedica našeg osjećaja nepotpunosti, neispunjenosti.

Da još malo pojasnimo pojam sreće prije nego pređemo na sam opis „Direktnog Puta“. Apsolutna sreća, kao što i samo ime govori nema svoju suprotnost jer nije relativna kategorija, kao relativna sreća koju neizostavno prati i njena vjerna sestrica imenom, frustracija. Apsolutna sreća nije emotivni osjećaj, nije euforija koju pak prati depresija, i u stvari ne spada u domenu osjetilnog doživljavanja. Apsolutna sreća ili Blaženstvo je mir koji nadilazi razum i osjećaje, mir koji je stanje potpuno pročišćenog (prosvjetljenog) uma.
Blaženstvo je dakle stanje svijesti, a ne osjetilni, emotivni ili mentalni osjećaj. Kada steknemo svijest blaženstva, to ne znači da nećemo i dalje doživljavati osjetilna, emotivna i mentalna iskustva, već to znači da nas ta iskustva kakva god ona bila, poželjna ili nepoželjna, više neće moći zavesti i uplesti nas u ovisnost ili averziju, već prema tome da li su poželjna ili nepoželjna.

Ostvarenje takve čistoće uma koja automatski dovodi do blaženstva (popularnog samadhi-ja u yoginskoj terminologiji), najbrže i najdirektnije se postiže najjednostavnijom i najmoćnijom tehnikom koja se zove „Direktni Put“. Sinonimi za Direktni Put su: Samoistraživanje, Motrenje, Atma-Vichara (sanskr.), Self-Attention (engl.), itd.

Za ovu tehniku ključni „alat“ je jedno pitanje koje se sastoji od tri riječi. To pitanje s pravom možemo nazvati pitanjem koje oslobađa um. To pitanje je:

„TKO SAM U STVARI JA“?

Znam da ćete odmah reći da ste to znali i da je to jedna od najstarijih tehnika koja vodi do blaženstva, ali vjerujte mi da nakon tridesetak godina rada na sebi mogu reći iz iskustva da se ona uglavnom i u najvećoj večini krivo koristi i ne razumije se njena suština, tako da su nastale mnoge različite varijante ove tehnike kontemplacije, ali koje nisu dovele njihove praktikante do željenog cilja.

Objašnjenje tehnike koju ćemo od sada zvati Atma-Vićara (Atma=Duhovna Duša , Vićara=Motrenje......sanskr.), a koju ćete dobiti ovdje, provjereno je i sigurno vodi, ukoliko se ispravno i marljivo prakticira, direktno do željenog cilja....blaženog stanja svijesti.

POSTUPAK

1. Sjednemo se udobno ili u neku asanu na podu ili na udobnu stolicu ili fotelju, a ukoliko smo sigurni da nećemo zaspati, možemo i leći, jer za ovu tehniku nije toliko važan položaj tijela (osim da je udoban i da nam neudobnost ne odvlači pažnju) koliko jednousmjerenost (sabranost, fokusiranje) PAŽNJE. Poželjno je da nas za vrijeme dok vježbamo ništa izvana (vanjskog svijeta) ne uznemirava, ili barem da te eventualne vanjske smetnje svedemo na minimum koliko imamo uvjeta. Oni koji prepoznaju snagu i moć ove fantastične tehnike, neće podleći lukavim strategijama i trikovima ega o kojima smo govorili u prethodnim tekstovima, a koji bi u ovom slučaju bili usmjereni na sugestije tipa.....nije ovo za tebe, ti nemaš adekvatnih uvjeta, ima i drugih metoda...itd., a sve u cilju da jadnik preživi, jer je već poćeo mirisati da mu se ne piše dobro...:))). Sada smo dakle ostvarili udoban položaj tijela i imamo istinsku i iskrenu želju da konačno dokinemo vladavinu „njegove ekselencije lažnog ja“, i uspostavimo vladavinu našeg istinskog Bića-Boga u našoj duši, a time i trajnu sreću ili blaženo stanje svijesti. Možemo preći na sljedeći korak.

2.Postanimo svjesni svog fizičkog tijela koje miruje u udobnom položaju i zapitajmo se u sebi, jesam li ja ovo tijelo koje sada ovdje sjedi (leži)? Ako sam ja ovo fizičko tijelo čije stanice se svakih cca. sedam godina potpuno zamjene novima, kako to da ja i dalje postojim, odnosno svjestan sam sebe, iako je moje fizičko tijelo (njegova stanična struktura) doživjelo potpun preobražaj. Drugim riječima kao da unutar svakih cca. sedam godina istrošeno tijelo umire i novo se rađa, ali ne umirem ja, odnosno svjest da i dalje postojim ali u uvijek obnavljavanom fizičkom tijelu. Dakle, ja nisam ovo fizičko tijelo, iako u njemu privremeno boravim kao u nekom hramu duha.

3.Sljedeći korak je da se upitamo, jesam li ja fizički ili emotivni osjećaji koji se javljaju kako na fizičkom tijelu tako i u mojoj duši? Kada bi bili ti osjećaji onda bi sa njihovim nestajanjem i vi nestali, ali iskustvo svih nas je da osjeti na tijelu i emotivni osjećaji u dušu nastaju i nestaju a mi i dalje imamo svijest o tome da nismo nestali već da i dalje postojimo. Dakle, ja nisam niti osjeti, niti emocije, iako sam ih svjestan(na) kada se pojave pa ih doživljavam , i isto tako sam svjestan(na) kada nestanu pa ih više ne doživljavam.

4.Da li sam ja u stvari moje misli, mentalni aparat koji neprekidno obavlja mnoge funkcije i hrani se bezbrojnim, uglavnom besmislenim i ispraznim mislima? Kada bih bio(la), onda bih sa svakom novom mišlju (idejom, koncepcijom, stavom, gledištem, kutom gledanja, percepcijom....) koja se pojavi, bude neko vrijeme prisutna, doživljava promjene i nakon nekog vremena i nestane zamjenjujući se novom, i ja nestajao(la) i ponovno se pojavljivao(la), i tako u nedogled. Naprotiv, moje iskustvo je da sam uvijek prisutan(na), bez obzira na prisutnost ili neprisutnost neke moje misli. Mogu samo zaključiti da sam svjestan(na) nastajanja i nestajanja misli, koje se pojavljuju i nestaju poput mjehurića na površini uzburkanog mora. Dakle, ja nisam niti moje misli (ideje, stavovi, svjetonazori, koncepcije, percepcije.....).

5.Tko sam u stvari ja ?

Sada smo došli do točke kada, uvjereni prethodnim razmatranjem da nismo ništa od gore navedenog napuštamo mentalni proces, koji smo u prethodnih četiri koraka ukratko i koncizno opisali, i prelazimo na samu tehniku Atma-Vićare.
Tehnika Atma-Vićare je vrlo jednostavna, moćna i direktno vodi do razbijanja (uništenja, smrti) iluzije o tome tko si ti- štovani čitatelju, štovana čitateljice.

(Ukoliko i dalje želiš živjeti u „blaženoj“ iluziji, i nastaviti spavati i sanjati san o sebi kao nekom jadnom stvorenju koje robuje svim mogućim ego-ovisnostima i navezanostima, te dakle i dalje ostati neslobodna i sputana osoba, onda za tebe nije poželjno da radiš ovu jednostavnu i moćnu tehniku koja bi te direktno dovela do buđenja iz tvoje noćne more i oslobodila lukave aveti privida i nestvarnosti egoističnog života.)

Ako dakle ipak želiš postati slobodna, neovisna, sretna osoba, za tebe je namjenjen sljedeći korak koji iskače van granica fizičko-emotivno-mentalnih(duševnih, psihičkih) procesa i ulazi u područje Duha ili Svjesnosti same (duhovne dimenzije našeg bića).

6. Reci u sebi : Ja sam ta čista Svijest u čijem prostoru se sve događa (želje, misli,osjećaji, emocije), ali nisam njen sadržaj (kakav god on bio, poželjan ili nepoželjan). Sada fokusiram pažnju na sam izvor pažnje, na intuitivni osjećaj JA.....JA.....JA.... ("JA" je svijesnost sama, "JA" je izvor pažnje, odakle izviru i uviru sve misli). Prva misao je "ja" misao na koju se lančano nadovezuju bezbrojne druge misli.

7 . Sada fokusiraj pažnju na svoje vlastito postojanje, na Ja Jesam Svjesnost......Samo budi budan i svjestan. Nemoj razmišljati o tome, već imaj samo snažnu intenciju (namjeru) da doživiš Sebe kao čistu svjesnost, da Jesi, da postojiš, direktno bez ikakovih zaobilaznih mentalnih pricesa. „Osjeti“, doživi intuitivno da si ti Svijest koja je sada svjesna same Sebe, ali pazi!!!!!! ne emocija, ne misli, ne tijela, nego Sebe kao Svjesnosti. Svijest je svjesna same Sebe, Svijest motri samu Sebe, Svijest svjesna Svijesti.....

PARADOKSALNA TVRDNJA!!! Da li oko može vidjeti samo sebe osim u ogledalu gdje je samo privid oka (odraz)? Da li možeš sam(a) sebi skočiti na rame? Da li lopov može uloviti sam sebe ako se preobuče u uniformu policajca? Da li postoji jedna svijest koja promatra neku drugu Svijest? Da li lažni ja može doživjeti Istinski Ja? Da li sjena može doživjeti svjetlost? Da li postoje dvije svijesti, dva ja? Naravno da ne postoje.Sve su to paradoksalne tvrdnje koje nas upućuju samo na Jednu Apsolutnu Istinu. Postoji samo jedna Svijest i samo jedan Ja i oni nisu različiti.....Ja i Svijest su sinonimi....“Ja Jesam“ je apsolutna stvarnost, to je Apsolutna Istina i To si Ti.

Dakle da se vratimo na samu tehniku. Sada si samo svjestan(na), održavaš svijest budnom i pažnja je fokusirana na Ja Jesam, na svjesnosti samoj. Ako se pojave neke prolazne misli, ne idi za njima već samo postani svjestan(na) da ti je sada jedina namjera da fokus pažnje držiš na Sebi (svjesnosti Sebe).
Zapamti!!!!!! Ti nisi niti tijelo, niti misli, niti emocije......Ti si čista, blažena,besmrtna Svijest postojanja. Ti samo koristiš tijelo, emocije i misli kao svoje instrumente ili alate za postizanje određene svrhe u relativnoj stvarnosti, ali konačna i krajnja svrha je da ostvariš ili realiziraš Apsolutnu Stvarnost, svoju pravu prirodu koja je Blažena Svijest, a to si Ti.

Ostani što duže u stanju Ja Jesam svijesti, dakle svjestan istinskog Sebe i prepoznaj prolaznost misli, osjećaja i konačno tijela koje ima svoj vijek trajanja dok ga ne zamjeniš novim, u sljedećoj inkarnaciji.
Nedaj da te i dalje zavode i odvlače isprazne i besmislene misli, od blaženstva koje je tvoje prirodno pravo i baština koju nasljeđuješ od kada si došao(la) u relativno postojanje.

Um (ego) je prevrtljiv i njegova osnovna funkcija je da te stalno zavodi i obmanjuje ispraznostima života i udaljava te sve više od Božjeg Kraljevstva koje je u tebi i čeka da uđeš svjesnu u njega, te ostvariš krajnji i konačni cilj života- Apsolutnu sreću i blaženstvo. Ti si Biće koje, kada ponovo postane svjesno Sebe (svoje prave prirode), ostvaruje raj već ovdje na Zemlji, a to je blaženo stanje svjesti Jednote između svih mogućih parova suprotnosti u ovoj relativnoj, kako materijalnoj tako i i nematerijalnoj stvarnosti.

Gdje god da jesi, u bilo kakvim uvjetima i okolnostima života, nastoj se što češće prisjećati tko si u stvari ti, i prepoznaj reakcije svog uma (ega) u poželjnim i nepoželjnim životnim situacijama, ali nastoj ih odmah razumjeti u svjetlu istine o prividnoj stvarnosti svega što se događa u i van tebe.

Zadrži mir uma koji je posljedica intuitivnog razumijevanja istine, a ne potiskivanja svega onoga sa čime se ne želiš suočavati jer ti stvara nelagodu. Potiskivanjem negativnih psihičkih naboja u nesvjesni dio uma, raznim potiskivalima kao što su: droge, cigarete, neumjerena konzumacija alkoholnih pića i hrane, previše gledanja Tv-a, čitanja, kartanja, nepotrebnog druženja samo da se ode od Sebe, ispraznih dugačkih filozofiranja, spekuliranja (mentalnog masturbiranja),.....uglavnom svega onoga što nas nastoji odvući od Istine koja oslobađa, nećemo postići trajni mir već samo privremeni, a „psihičko smeće“ će i dalje, potisnuto u nesvjesni dio uma, kontrolirati naše živote držeći nas u ropstvu vlastitog nepročišćenog uma.

Trajni mir i sreća se postiže isključivo i samo brisanjem ili čišćenjem uma od svih mogućih obmana i nataloženih psihičkih naboja, sve do potpune blistave čistoće. Takav pročišćeni i blistavi um će savršenom jasnoćom i u potpuno pravom istinskom svjetlu odražavati svoju vlastitu istinsku prirodu, prirodu čiste, blažene Svijesti. Takovu blistavu čistoću uma postići ćemo na najbrži, najjednostavniji i najefektniji načim vježbom Atma-Vićare.


REZIME POSTUPKA ATMA-VIĆARE

1. Udobno sjednemo ili legnemo

2. Svjesni smo fizičkog tijela, ali smo isto tako svjesni da nismo to tijelo

3. Svjesni smo da se emocije pojavljuju i nestaju, ali da mi nismo emocije

4. Svjesni smo da se misli pojavljuju i nestaju, ali da mi nismo te misli

5. Tko sam onda u stvari ja?

6. Ja sam čista Svijest, koja je uglavnom stalno svjesna tijela, emocija i misli, ali sada imam snažnu namjeru postati svjesna same Sebe, a ne tijela, emocija i misli!

7. Fokusiramo pažnju na Sebe, na Ja Jesam svjesnost, odbijajući stalno nadolazeće misli, uvijek se iznova i iznova vračajući na svjesnost Sebe, na Ja Jesam svjesnost. Tako samo ostajemo budni i svjesni svog Bića, Sebe bez razmišljana i emotivnog uživljavanja, ne reagirajući ni na što što bi se pojavljivalo na pozornici svijesti u vidu tjelesnih osjeta,misli i emotivnih osjećaja. Dakle nastojimo što duže ostati u stanju svijesti bez sadržaja, pažnje fokusirane na JaJesam, ali ne ponavljajući riječi Ja Jesam (osim tu i tamo ako bi nadolazilo mnogo misli), već intuitivno doživljavajući Sebe ili Ja Jesam Svjesnost u direktnom iskustvu.
Možemo si malo pomoći, kada se pojavi neželjena misao, na taj način, da se pitamo...kome je došla ta misao?......odgovor se nameće sam po sebi: meni....i onda se odmah upitamo, a tko sam to "ja"?......i odmah pažnju ponovno usmjeravamo na "Ja Jesam Svjesnost"

Probudi se ti što još uvijek spavaš i zasvjetlit će ti Svijetlo Istine koje će Te učiniti slobodnom, neovisnom i sretnom osobom. Želim ti mnogo uspjeha u nastojanju da ustraješ na samom početku prakse kada je ego još uvijek živ i prepun trikova da te odvede od ove fantastične tehnike duhovnog buđenja.

Sat-Ćit-Ananda
(Istinsko Biće-Svjesnost-Blaženstvo)

KAKO STEĆI TRAJNI DUŠEVNI MIR

KAKO POSTIĆI DUBOKI DUŠEVNI MIR I TRAJNUSREĆU

U prošlom napisu govorili smo o tome da ukoliko želimo postići apsolutnu sreću, trebamo je tražiti na apsolutnom izvoru a taj izvor je u našem Istinskom Biću koje je Apsolutna Istina. Isto tako smo spomenuli da se sreća kao duševni doživljaj javlja kao prirodna posljedica smirenog uma, odnosno uma koji se ne raspršava u bezbrojnim, uvijek novim, nadolazećim mislima, brigama, problemima, neizvjesnostima, strahovima, koncepcijama.
Ispunjenjem želje um se trenutno umiraje i zbog te privremene smirenosti uma, javlja se u duši osjećaj sreće, ali nažalost kratkotrajno kako smo to već prije uvidjeli.
Isto tako znamo da su sve naše aktivnosti izvan onih koje su egzistencijanog karaktera,
nužno motivirane željom za ispunjenjem i srećom, što god da pod pojmom sreće podrazumijevali. Vjerujem da su se mnogi od nas već do sada uvjerili u relatvni karakter mira i sreće koja kratkotrajno prati ispunjenje one želje koja se projicira na bilo koga ili bilo što u svijetu izvan našeg unutrašnjeg svijeta.
Ako smo konačno shvatili i razumjeli karakter takve kratkotrajne sreće, koju kao sjena uvijek prati njena vlastita suprotnost u obliku straha od gubitka iste, onda je zrelo vrijeme da se upitamo kako postići trajni mir i sreću koja je kao duševni doživljaj (iskustvo) samo posljedica smirenog uma.

Dakle, ponavljam, jer je ovo izuzetno važna spoznaja, doživljaj sreće je iskustvo duše koje je isključivo posljedica spokojnog, smirenog uma.
Sreća nije u objektima (osobama, predmetima, događajima) izvan nas, kao niti u mislima koje izlaze iz nas. Sva relativna sreća koja se pojavi kao posljedica ostvarenja takvih želja povezanih sa vanjskim objektima i našim vlastitim mislima, isto tako će i nestati kada, ili izgubimo dotični objekt, ili se zasitimo istoga, ili ako se radi o našim vlastitim mislima, kada lijepe i benevolentne misli zamjene brige, problemi, strahovi....
Ako trajna sreća nije u objektima izvan nas, niti u našim vlastitim mislima, već na izvoru našeg Istinskog Bića koji je u nama, a ne van nas, tada nam se valja svim srcem i odlučnošću zaputiti u tom smjeru, u smjeru prema središtu (izvoru) našeg Bića koje nije van nas u okolnom svijetu, već u nama samima.
Smjer u koje smo se kretali da ostvarimo svoje želje je bio iznutra prema van, a sada vidimo, mijenjamo taj smjer za 180 stupnjeva i okrećemo se k Sebi, u unutrašnjost svog Bića. Trajna sreća se postiže postizanjem trajnog duševnog mira, a trajni duševni mir se postiže radom na tome.
Rad na postizanju trajnog duševnog mira svodi se kao prvo na razumijevanje čitavog procesa oko ostvarivanja sreće putem ispunjavanja želja, koji proces, kako smo već uvidjeli neće i ne može rezultirati trajnom srećom. Kada smo se iznutra intuitivno uvjerili da je gore iznešena tvrdnja istinita, i da zaista više ne želimo traćiti vrijeme na besmisleno i isprazno ispunjavanje želja koje nam nikada neće pružiti trajno zadovoljstvo i ispuniti dušu istinskim smislom i pravom dubokom srećom, tada počinjemo sa praktičnim radom na sebi.
Načina ili puteva koji vode do ostvarenja dubokog duševnog mira i trajne sreće ima mnogo, ali najveća većina tih puteva (metoda, tehnika) je indirektna ili zaobilazna, što znači da ima i direktan put do ostvarenja trajnog mira i sreće.

Naše istinsko Biće ili Jastvo (Sebstvo), je naše istinsko „Ja“. Naše istinsko Ja koje ćemo u daljnjem tekstu zvati Jastvo ima svoju personalnu i transpersonalnu (impersonalnu) dimenziju. Personalna dimenzija Jastva se popularno naziva „ego“ a transpersonalna dimenzija se već milenijima naziva Bog. Sada bi mogli, da malo pojasnimo te pojmove, navesti još pojmova koji simbolično opisuju ta dva ključna simbolična pojma.
Sinonimi za Boga su: Brahman, Išvara,Transpersonalno ili Impersonalno Jastvo, Totalno Jastvo (Jungova kovanica), Jahve, Nebeski Otac,„Ja Jesam“, Viši Ja, Alah, Ahura Mazda, Krišna, Krist, Čista Svijest, Maha Puruša, Bitak, Apsolutno Biće, Izvor sveg postojanja, vidljivog i nevidljivog, Duh, Kozmički Um, „Ja-Ja“, Beskrajni Ocean Svjesnosti, Istinsko Biće, itd. U stvari Bog je samo Jedan bez drugoga jer je neograničen i vječan, a dva entiteta takovih kvaliteta ne mogu postojati jer bi nužno ograničavali jedno drugo pa tako postoji samo Jedan Bog.

Taj jedan Bog ima jako mnogo imena. Dakle Bog je samo Jedan i Beskrajni je Ocean Svjesnosti Sam u Sebi ili Sam po Sebi.
Sada se za trenutak vratimo na tzv. „ego“ i njegove sinonime: personalno jastvo, ličnost, osoba, personaliti, niži ja, fantom, avet, ja, lažni ja, niži um, 666, tjelesni ja, psihička duša (jer možemo razlikovati i vegetativnu i duhovnu dušu).

Koja je razlika između Istinskog Ja i lažnog ja? Koja je razlika između sunca i njegove zrake koja se reflektira na kapi rose kao malo, minijaturno sunce?
Razlika je ta, što maleno sunce koje se reflektira u kapi rose nema svog vlastitog postojanja bez svog izvora, istinskog sunca, kao što niti lažni ja ili ego nema svog vlastitog neovisnog supstancijanog postojanja bez Istinskog Ja, Boga. Isto kao što se maleno sunašce reflektira u kapi rose kao reflektivnom mediju, tako se i ego reflektira u umu kao reflektivnom mediju i predstavlja više ili manje iskrivljeni odraz Boga ili Svijesti, te nema svog vlastitog i neovisnog postojanja. Da li je odraz više ili manje iskrivljen ovisi o čistoći ili nečistoći reflektirajućeg medija-uma.
Neka mi štovano čitateljstvo ne zamjeri što se nisam odmah okomio na opis direktnog puta do ostvarenja trajnog mira, ali osjećam potrebu da prije toga razmotrimo neke preliminarne stvari koje će nam pomoći u samom razumijevanju metode direktnog puta do ostvarenja trajnog mira.
Ukoliko taj lažni ja (ego) nema svog vlastitog neovisnog postojanja kao što smo prethodno ilustrativno pokazali, znači da je on samo jedan privid ili lažna pojavnost koja se javlja zbog našeg neznanja o njegovoj prirodi. Privid postoji tako dugo dok ne shvatimo da je privid. Mi dajemo veliku važnost tom fantomu upravo zato jer živimo u iluziji da je on stvaran. Ako u mračnom kutu sobe uočimo uže koje oblikom podsjeća na zmiju, možemo se uplašiti, misleći da je tamo stvarno zmija, dok, pažljivije motreći ne otkrijemo (raskrinkamo) „istinu“ o zmiji. Da li zmija ima svoje stvarno postojanje u užetu. Nema, ali naš iskrivljeni doživljaj stvorio je privid stvarnosti zmije koja u stvari ne postoji.
Ako pažljivije promotrimo tko ili što je taj ego, naići ćemo na isti zaključak kao i u slučaju zmije. On u stvarnosti ne postoji onakav kakvog ga mi sada u neprosvjetljenom stanju uma doživljavamo, već je nešto sasvim drugo od onoga kako nam se stalno prikazuje. Da li sjena, koju radi naše tijelo obasjano suncem pod nekim kutem, postoji? Postoji jer ju vidimo, ali kako dugo će postojati? Tako dugo dok sunce ne dođe potpuno okomito iznad našeg tijela, pa ili će nestati potpuno, ili će biti gotovo neznatna. Sjena je dakle privid koji postoji dok se ne obasja svjetlom, ali tada kada je više nema ne možemo reći da je nekuda otišla, pobjegla, nje u stvarnosti nema, odnosno ima je kada nije obasjana svjetlom. Dakle sjena nije supstancijalna već prividna, lažna pojava.
Isto je tako i sa egom koji postoji, takav kakvog ga mi doživljavamo, samo tako dugo dok se ne prosvjetlimo, odnosno shvatimo u direktnom iskustvu istinu o njegovom prividu, odnosno stvarnom nepostojanju. Kao što je svjetlost sunca pavši na sjenu dokinula relativnu istinu o njenom postojanju, tako i svjetlost Apsolutne Istine kada padne na tzv ego dokida relativnu istinu o njegovom nazovi postojanju. Kao što niti sjena nije pobjegla kada je bila obasjana svjetlom sunca, kao što zmija nije pobjegla kada smo prepoznali uže, tako niti ego neće pobjeći kada ga osvjetlimo svjetlom Apsolutne Istine, jer i sjena i uže-zmija i ego u stvari nemaju stvarnog apsolutnog postojanja, odnosno pojavljuju se samo kao prividne pojave dok ne budu obasjane svjetlom istinitog uvida.
Kada se probudimo iz sna o stvarnosti ega, ono što će ostati kada privid nestane, jest Istina koja nas automatski oslobađa od ropstva u kojem smo do tada živjeli i poslušno poput sluge ili roba služili i robovali prividu ili sjeni stvarnosti koja se zove, „njegovo veličanstvo-lukavi varalica ili otac laži....“
U posljednjoj knjizi Novog Zavjeta, Otkrivenju, govori se o „njegovom veličanstvu“ kao o nižem, tjelesnom ili reaktivnom umu, koji je simbolično predstavljen brojem 666, koji kada se numerološki prevede na slova i riječi, označava na grčkom riječi „nous nuus“, ili u prijevodu, niži (tjelesni) um.

„Ja“ ili Jastvo ili Sebstvo (Self) je samo jedno, ali se ono reflektira na „površini“ nižeg uma kao ego ili lažni ja, i vuče nas u sve moguće nevolje odvajajući nas od naše istinske prirode, istinskog Ja ili Boga.
Kako se ego prividno odvojio od svog izvora koji je Bog ili Čista Svjesnost, da bi preživio mora se služiti nebrojenim trikovima, i tako je svoju dijaboličnu strategiju razvio do neslućenih razmjera. Ego zna ako ga se obasja svjetlom istine, on je završio svoj lažni pjev, nestaje s lažnog prijestolja zauvijek, a sa njim i čitave vojske misli (briga, problema, strahova, zarobljavajućih koncepcija), koje su nas čitav život tiranizirale i zarobljavale doimajući se stvarnima i važnima.
Po definiciji, ego je onaj dio svijesti koji se poistovjećuje sa tijelom. Ego je u stvari prva i početna misao : „Ja sam ovo tijelo“, iza koje se nizaju u neprekidnoj koloni vojske i čete kako pozitivnih tako i negativnih misli. Misli su te koje nam robe mir uma i stvaraju sve vrste nemira, briga i problema. Mir uma se postiže u nedopuštanju svim tim kolonama besmislenih, beznačajnih, efemernih i ispraznih misli da slobodno skakuću po pozornici našeg svjesnog uma. Kako smo već rekli sve te kolone misli imaju jedan izvor, a on je u prvoj, početnoj misli, „ja sam ovo tijelo“, a to je po definiciji ego. Dakle uništenjem te prve, početne misli, na koju se nadovezuju beskrajne čete drugih misli, mi u stvari uništavamo „njegovo preuzvišeno veličanstvo, njegovu ekselenciju“, ego. Ispravnije bi bilo reći da ga u stvari ne uništavamo, jer on u stvarnosti i ne postoji kao takav entitet (fantom), kakvim nam se stalno prikazuje.
Ako ego kao takav u stvari i ne postoji, što onda to u nama postoji a zove se JA?
Dakle, konačno dolazimo do same srži problema....TKO...SAM...U STVARI... JA?

„Direktni Put“ je ime za najbržu i najjednostavniju metodu raskrinkavanja bespočetne laži o prividnom postojanju tzv. entiteta koji se zove „ego“. Taj varalica ili otac laži tiranizirao nas je životima, držeći nas u neznanju o njegovoj pravoj prirodi koja je privid. Služeći se najlukavijim strategijama i trikovima koje se uopće mogu zamisliti održavao se je na životu stvarajući svoj fantomski svijet privida u kojemu nam nikada nije davao pravu sreću, već smo za svaki mali užitak tjelesnih osjetila, morali plaćati visoku cijenu u vidu bezbrojnih problema, kompromisa, briga, strahova.
Sada je konačno došlo vrijeme da ga skinemo s njegovog lažnog trona, prepoznavši njegove obmane, trikove i lukavu strategiju. Ego neće moći preživjeti Apsolutnu Istinu kojom ćemo ga obasjati, iako će i tada u svojoj samoodbrani, kao umiruća zvijer nastojati upotrijebiti svoje najubojitije oružje, sugerirajući nam da „uništimo“ li njega, uništit ćemo i sve svoje snove i želje koje smo ikada mogli pomisliti da bi ih mogli ostvariti. Samo oni koji su se do sada već uvjerili u „istinitost“ sugestija koje nam dolaze od oca laži, željeti će jednom zauvijek okončati dramu „ego tripa“ i započeti živjeti slobodno, neovisno i ostvariti trajni duševni mir, tihu radost i sreću, raj u samima Sebi, a priča o egu i drama povezana s njim, ostat će još samo kao zaboravljeni san.

U sljedećem napisu upoznat ćemo se sa praktičnim postupkom „Direktnog Puta“, koji je za razliku od svih drugih indirektnih, i više ili manje zaobilaznih, iako vrlo kvalitetnih i dobrih puteva, DIREKTAN, NAJJEDNOSTAVNIJI , NAJBRŽI ali može biti i najopasniji, ako se prethodnim indirektnim vježbama i meditacijama nismo dovoljno pročistili i pripremili.

PROBUĐENJE...

O duhovnom buđenju iz relativne u apsolutnu stvarnost


Iako se u današnje vrijeme mnogo piše o znacima vremena, i s time u vezi o potrebi buđenja duše iz dugotrajnog, vjekovnog sna u kojem blaženo spava i sanja najčešće nepoželjne snove i noćne more, malo tko se na te i takve glasove „iz pustinje“ ozbiljno osvrće, "dapače" potpuno se oglušujući sa omalovažavajućim smješkom na usnama. Probuđenje, buđenje, prosvjetljenje, samadhi, duhovno uskrsnuće, metanoja, sjedinjenje (ženidba) duše s Bogom, nirvana, božje kraljevstvo, nanovo rođenje iz Duha, oslobođenje, spasenje, mokša, mukti, satori, kenšo......sve su to simbolični izražaji jedne te iste ideje, koja je duboko u pozadini istinskog značenja svih tih izričaja.

Ideja koja je u pozadini, u samom temelju istinskog značenja svih tih izričaja, je vječita čežnja duše za Apsolutnom srećom, kao svojim krajnjim ciljem i konačnom svrhom života. Iako na svjesnoj razini duša možda i ne prepoznaje tu očiglednu činjenicu, na intuitivnoj razini, koliko god da je ta razina nerazvijena u dotičnoj duši, ona ipak ćuti da želi biti ispunjena, smirena, sretna, radosna, a suprotno tome ne želi, odnosno stalno se trudi da izbjegne suprotne osjećaje neispunjenosti, besmisla, žalosti, brige, nesreće, nemira, anksioznosti.
I to je potpuno prirodna i normalna čežnja svake „zdrave“, misleće duše. Sve aktivnosti koje duša poduzima u ovome svijetu imaju samo jedan krajnji cilj, a to je postignuće sreće, štogod pod srećom podrazumijevali.

Da li je duša sretna kada ostvari neku želju koju je imala i radila na tome da ju ispuni. Odgovor je afirmativan, ali što se događa nakon ispunjenja te želje.....sreća polako blijedi, kako postepeno dolazi do zasićenja ili zadovoljenja dotične želje. Tada se javlja nova potreba za srećom (ispunjenjem), s time u vezi nova želja i novi napori da se želja ostvari. Da li će se želja ostvariti ili ne, u mnogo slučajeva ne ovisi čak niti o najvećim mogućim zalaganjima i naporima duše u tom cilju, te se često umjesto ispunjenja i sreće, kao posljedice ispunjenja želje, javlja potpuno suprotan osjećaj, pretpostavljam dobro poznat većini čitatelja ovog napisa, frustracija.

Objekti želja

Dakle neispunjena želja rađa frustracijom. Hajde da malo dublje uđemo u samu bit problema oko sreće kao posljedice ispunjenja želje i frustracije kao posljedice neispunjenja želje.Pretpostavimo da je naša želja realno ostvariva uz ulaganje određenog napora i zalaganja s naše strane. Tako dugo dok na tome radimo, u našem umu će biti prisutan određeni nemir koji ne mora nužno izazivati nelagodan osjećaj, ako se u tom iščekivanju povoljnog ishoda po nas, znamo radovati u dobroj vjeri da ćemo doći do ispunjenja naše želje. Ako sve okolnosti budu na našoj strani, vjerojatno će nam se želja ispuniti i adekvatno tome doživjet ćemo osjećaj ispunjenja ili sreće. U slučaju da nam se nešto prepriječi na putu ostvarenja želje i ona se, na našu žalost ne ostvari, doživjet ćemo osjećaj frustracije. O tome, vjerujem, nema potrebe polemizirati, jer je to, pretpostavljam, iskustvo svih nas.

Što je u stvari ta „sreća“ i „frustracija“ koja se nužno javlja kao posljedica ispunjenja ili neispunjenja naše želje. U svakom slučaju to je osjećaj koji doživljavamo u duši, jedan je poželjan a drugi nepoželjan. Dakle govorimo jezikom dualizma, parova suprotnosti, odnosno jezikom koji opisuje relativnu stvarnost. U ovom našem relativnom i uvjetovanom životu, sreća i frustracija su samo jedan od bezbrojnih parova suprotnosti koji se neprekidno mijenjaju i zamjenjuju mjesta u našem doživljavanju.

Idemo sada korak dalje da vidimo što je to u stvari dovelo do osjećaja te relativne sreće ili pak frustracije u našoj duši. Ako bi to bio objekt kojeg smo željeli onda bi sreća trebala trajati tako dugo dok smo u posjedu tog objekta, ali da li je tome zaista tako. Nije, jer znamo i sami da se vrlo brzo zasitimo i moramo tražiti nove poželjne objekte da bi nadoknadili gubitak sreće ostvarene ispunjenjem prošle želje. Tako ta igra uma ide u nedogled i ne nazire se neki konačni kraj ispunjavanja ili neispunjavanja novih i novih želja.

Ako sreća nije u objektu koji smo ostvarili onda njen izvor moramo potražiti negdje drugdje.
Pažljivom analizom uvidjet ćemo da dok nešto želimo um je nemiran sve dok ne ostvari želju, kako smo već prije vidjeli. Kada želja bude ostvarena, um se privremeno smiruje uživajući u objektu, a sreća koju doživljava ima izvor u smirenom umu koji je dobio što je želio. Dakle nije izvor sreće u objektu želje već u smirenom umu.

Ako je tome zaista tako, onda nam se nameće zaključak sam po sebi da ako je um stalno smiren, nepomućen željama, osjećat ćemo stalno sreću koja neće jenjavati sve dok je um spokojan. Da li je moguće um držati u spokojstvu čitavo vrijeme, a da ne poželimo nešto izvana. Moguće je i nadasve jako poželjno ako želimo, umjesto relativne sreće, ostvariti apsolutnu sreću.
Dakle, umjesto svih mogućih želja koje nam, ukoliko ih uspijemo ispuniti, u najboljem slučaju mogu donijeti samo relativnu sreću i to za neko kraće vrijeme, hajde da poželimo biti apsolutno sretni svo vrijeme bez prekida i bez straha da će nam sreća "odlepršati".
Svaka relativna sreća koju doživimo ispunjenjem neke želje, u sebi nosi i klicu nemira, a koji rađa blagom ali prisutnom frustracijom, jer se javlja nova želja da ta sreća potraje što duže, i ta nova želja opet pomalo uznemiruje um, koji zbog toga ne može uživati stopostotnom srećom bez straha da će sreća "odlepršati".

Suprotno tome, svaka frustracija koja je posljedica neispunjene želje, u sebi nosi klicu pozitivne nade da ipak nije sve gotovo i da će se ipak možda želja ostvariti u neko dogledno vrijeme.
Dakle, vidimo da je zakonitost sa ovim parom suprotnosti (sreća-frustracija), kao i sa bezbroj drugih, u našem relativnom, dualnom svijetu, istovjetna zakonitosti koju je davno uočio kineski mudrac Lao Ce, izrazivši je kao zakonitost Tao-a. Tao je Apsolutna Stvarnost koja ima lice i naličje, jin i jang. U svakom jangu ima i malo jina, kao što i u svakom jinu ima i malo janga. Naši stari, koji su bili itekako mudri, su tu zakonitost izrazili riječima, da je svako zlo, za neko dobro.

Dualistička zakonitost

Ima jedna lijepa poučna priča koja vrlo ilustrativno opisuje gore izrečenu dualističku zakonitost.
Imao mudri seljak konja za kojega se brinuo njegov sin, a kako su živjeli u malom "seocetu" gdje se svi međusobno dobro znaju i kako to biva u takvim malim sredinama, svako o svakome sve zna i ništa ne može proći nezapaženo, tako su sumještani primijetili kako je jednog ranog jutra konj pobjegao. Sjatili se oni kod mudrog seljaka da mu izraze „saučešće“ govoreći, susjede joj koja nesreća. Mudri čovjek je samo odvratio, možda je, a možda i nije.
Nakon par dana vratio se konj sa još tri divlja konja sa sobom u društvu. Sin ih je odmah počeo pripitomljavati, a susjedi vidjevši obrat počeli mudrom seljaku odmah izražavati svoje oduševljenje, govoreći, susjede koja sreća....našto je mudri seljak ponovio iste riječi kao i prije, a koje i opravdavaju njegovu nedualističku mudrost, možda je, a možda i nije.
Pripitomljavajući najdivljijeg konja, sin je pao i slomio nogu tze morao ležati dok mu noga ne zacijeli. Suseljani se opet sjatili te izrazili svoje „saučešće“ mudrom seljaku za nemio događaj koje zadesio njegovog sina, govoreći, susjede joj koja nesreća, na što je odgovor mudraca bio, već znate, možda je, a možda i nije.
Nakon par dana u selo je došao vojni referent tražeći mlade, zdrave i jake ljude za mobilizaciju u ratni postroj. Mudračev sin je bio pošteđen odlaska u ratnu zonu radi slomljene noge. Suseljani vidjevši to, sjatili se ponovo da prokomentiraju mudrom seljaku kako je imao sreće sa sinom glede mobilizacije, a mudrac je opet izjavio, možda je sreća, a možda i nije....

Apsolutna istina

Priča bi tako mogla ići dalje u istom stilu ali poanta je očigledna, u ovom životu sve je relativno, i sreća i nesreća, i istina i laž, i svjetlost i tama, i dobro i zlo, i znanje i neznanje, itd., ali ipak ima nešto što ne spada u relativne kategorije, a to je Apsolutna istina.
Apsolutna istina je samo jedna, iako ima svoje „lice i naličje“, svoju nemanifestiranu i manifestiranu prirodu. Kako je Apsolutna Istina i izvor apsolutne sreće, tako će želja da pijemo iz tog izvora, postepeno brisati sve druge inferiornije želje i željice, te ćemo početi doživljavati sve dublju sreću i ispunjenje koje će trajati sve duže i duže, kako budemo napredovali na putu spoznaje apsolutne istine.

Apsolutna istina je naše vlastito Istinsko Biće kada eliminiramo sve one atribute koji čine našu „personalnu osobnost“. Kada prepoznamo sve one osobine koje izgrađuju našu personalnu osobnost, i kada ih eliminiramo kao nešto što je promjenjivo, a time i samo relativno istinito, tada ono što ostaje je naša „Transpersonalna Osobnost“ koja nije podložna nikakvim promjenama u vremenu i prostoru, pa je time i Apsolutna istina.
Apsolutna istina je dakle naša prava, istinska priroda, te je tako izvor apsolutne sreće u nama samima, u samoj suštini ili temelju našeg Bića. Ako to shvatimo intuitivnim razumijevanjem, uvidjet ćemo da je put do apsolutne sreće, u stvari put do središta našeg istinskog Bića, a to središte je svijest o postojanju koja se zove „Ja Jesam“ svjesnost. Kada realiziramo Sebe kao svoj istinski identitet, odnosno kao Svijest samu po Sebi ili tzv. „Ja Jesam“ svjesnost, tada smo stigli na izvor apsolutne sreće koji se nikada ne suši. Ostvarili smo najvišu svrhu života, apsolutnu sreću ili blaženo ispunjenje svih čežnji u svom vlastitom Biću.